Izložba fotografija Ivice Šćepanovića i časopisa “Zagreba esperantisto” postavljena je od 8. prosinca do 15. prosinca u Narodnoj knjižnici “Petar Preradović” u povodu 125. obljetnice esperanta.
-
Prati
Pratim
Already have a WordPress.com account? Log in now.
Dobri duh Bjelovara 
Sasvim sam slučajno naišao na ove komentare i budući da sam jedan od hrvatskih govornika esperanta, vrlo mi je drago pročitati ovdje iznesene pozitivne stavove. Iz komentara se vidi da ovu tematiku komentatori doduše poznaju vrlo površno, pa se provlače i neki netočni podaci, no to je manje bitno. Koliko Hrvata govori esperanto? To bih vam i ja kao član te govorne zajednice teško rekao. Svaki se dan iznenadim kad naiđem na nekog novog govornika. Međutim, u Hrvatskoj djeluje nacionalni esperantski savez (koji je član Svjetskog esperantskog saveza sa sjedištem u Roterdamu). U hrvatski savez učlanjeno je preko dvadeset esperantskih društava u raznim hrvatskim gradovima.Međutim, to je samo ono što se vidi preko statističkih podataka o organiziranim članovima. Daleko je veći broj ljudi koji nisu nigdje u članstvu, a koji su dobri govornici. I esperantski pokret, kao i drugi pokreti, ima svoj tradicionalni dio, ali i svoj virtualni svijet koji funkcionira na internetu. Pokušajte u svoje tražilice ukucati riječ “esperanto” pa ćete brzo ustanoviti koliko je esperanto rasprostranjen (recimo na Facebooku). Privid njegove “nevidljivosti” je u tome što ne postoje velike koncentracije esperantista na jednome mjestu. Može li se uloga esperanta mjeriti s engleskim? I da i ne! Većina onih koji tvrde da “govore engleski”, zapravo ga natucaju i jedva da se njime mogu koristiti u složenijim životnim situacijama. A oni koji misle da je esperanto nešto potpuno izmišljeno, jako bi se iznenadili, kada bi prolistali rječnik i shvatili da velik dio riječi zapravo već poznaju, jer mu je osnova uglavnom romanskog (latinskog) porijekla. Ines komentira da se ideja nije pokazala baš uspješnom. Zapravo je potpuno suprotno! Ideja se pokazala vrlo uspješnom jer je preživjela 125 godina, i mislim da ćete se teško sjetiti nekog drugog planskog jezika osim esperanta (iako ih postoji na stotine), jer niti jedan se, osim esperanta, u praksi nije pokazao toliko zrelim i doraslim svome zadatku. Esperanto nije igračka ili neki nedozreli projekt, već vrlo razvijen jezik, čije izražajne mogućnosti nadilaze većinu tzv. “prirodnih jezika”. Esperanto vjerojatno neće nikada postati službeni jezik bilo koje zemlje ili međunarodne institucije, ali to ne mijenja njegovu uporabnu vrijednost. Možda će i esperanto dobiti svoje zasluženo mjesto onoga trenutka kada se svjetska (a posebice europska) jezična praksa pokaže neodrživom.
Mislim da bi esperanto trebao postati službeni jezik unutar Europske Unije. Trebamo zajednički jezik ako ozbiljno namjeravamo izgraditi zajednički europski nadidentitet. Pogotovo, ako želimo da na nas svjetski igrači gledaju kao suverene partnere a ne kao angloameričke konjušare. Uostalom, engleski bi trebao posati od prevladajućeg svjetskog jezika samo jedan u nizu regionalnih jezika, koje danas koriste u svijetu (mandarin, francuski, portugalski, španjolski, indijski, ruski itd.)
Također, engleski ne bi trebao postati jezik neke buduće svjetske države, jer je već sada proliveno previše krvi, da bi ga se širilo diljem svijeta.
Baš sam se nedavno priupitala šta je bilo s tim esperantom i koliko je zaživio kod nas. Drago mi je da sam sada saznala nešto više. Ali iskreno sumnjam da će uspjeti postati drugi međunarodni jezik…
Eto vidiš kako se to poklopilo – ti si priupitala što je s esperantom, a ja sam nešto napisao o tom jeziku. 🙂
Kao što sam već prije spomenuo, puno toga se mora napraviti da postane drugi jezik.
Esperanto postoji već 125 godina?! To stvarno nisam znala. Hvala ti za taj podatak! 🙂
Da. To nisam ni ja znao. Začudio sam se kad sam vidio taj podatak. Naravno, provjerio sam i saznao još puno zanimljivih stvari o esperantu. 🙂
Zanimljiv je podatak o pet djevojaka iz Osijeka, ne znam jel poznat podatak koliko Hrvata koristi esperanto? Mislim da je ideja odlična, ali nije se baš pokazala uspješnom jer je premalo ljudi zaista naučilo taj jezik. Čini mi se da je engleski naš esperanto, htjeti mi to priznati ili ne.
Vjerojatno postoji taj podatak koliko Hrvata govori taj jezik. Mislim da bi se opsežnijim istraživanjem došlo do neke brojke, barem približne.
Neki lakše, a neki teže priznaju da je to engleski, iako nije jezik kojim govori najviše stanovnika Zemlje. Da bi to jednoga dana postao esperanto, potrebna je popularizacija tog jezika, od uvođenja u škole do sporazumijevanja u međunarodnoj komunikaciji.