Božić u Bilogori

Izložba knjige Gordane Marte Matunci “Bilogorski običajnik, Božić – Božićnica KUD-a Veliko Trojstvo” i božićnih fotografija pod nazivom “Božić u Bilogori – običaji i vjerovanja” otvorena je ovih dana na studijskom odjelu Narodne knjižnice “Petar Preradović” u Bjelovaru.

Gordana Marta Matunci poznata je bjelovarska folklorna pedagoginja koja se bavi sakupljanjem, bilježenjem, očuvanjem, opisivanjem i predstavljanjem narodne kulture Bilogore. U svojoj knjizi opisuje bilogorske običaje vezane uz vrijeme Božića u razdoblju od 25. studenoga do 6. siječnja, odnosno od blagdana svete Kate do sveta tri kralja.

Knjiga “Bilogorski običajnik, Božić – Božićnica KUD-a veliko trojstvo” izložena je u bjelovarskoj knjižnici

Božićno vrijeme počinje na sv. Katu kada se obavljaju posljednja kolinja da bi se meso moglo nasoliti u pac (salamuru) i da do Božića bude spremno za jelo. Nekada su se održavale čijane i prela na kojima se radilo, ali i pjevalo, plesalo, šalilo i igralo. U narodi postoji vjerovanje: kakvo je vrijeme u noći na sv. Katu, takvo će biti i na Badnju noć.

Do sv. Andrije ili sv. Jandraša (30. studenoga) održavaju se posljednji svatovi. Poslije Jandraša žene se samo udovci i udovice. Od tog blagdana počinju mise zornice (zlatne maše). U Bilogori postoje nazivi za sve četiri adventske nedjelje, a to su: Radilica, Dobročiniteljica, Moliteljica i Razveseteljica. Adventski vijenac isprepleten od najljepšeg klasja žita na glavi unosi u kuću domaćina najljepša i najvrijednija žetelica. Vijenac simbolizira vječni krug života – sunce i rođenje Isusovo.

Fotografije s predstave “Božićnica” koja se prije Božića održava u Školsko-sportskoj dvorani u Velikom Trojstvu kraj Bjelovara

Na sv. Barbaru (4. prosinca) sije se pšenica da proklija i zazeleni se do Božića. Vjeruje se da kupljena pšenica ne može donijeti blagoslov i predvidjeti rodnost. Osim toga, trgale su grančice voćki i stavljale u ćupove s vodom. Koliko propupaju i procvjetaju do Božića, takva će biti rodnost voćaka.

Na sv. Luciju (13. prosinca) djevojke na jedanaest od dvanaest ceduljica napišu imena momaka, mogućih ženika. Svaki dan do Božića bacaju po jednu ceduljicu u peć. Na Božićno će jutro otvoriti posljednju ceduljicu. Ako ceduljica bude prazna, sigurno se neće udati sljedeće godine.

Neki običaji i vjerovanja u bilogorskom kraju

Na Badnjak se ložio veliki panj u otvorenim ognjištima, kojih je sve manje. Taj panj gorio je cijelu noć, a predskazivao je kraj zime i Isusovo rođenje.

Na Božić se u atmosferi obilja očekuje poseban gost – “položaj”. To je posebno odabran i pozvan ugledan i zdrav čovjek koji će svojim izgledom prenijeti zdravlje i dostojanstvo. Ta osoba nije smjela biti žena jer se vjerovalo da neće donijeti sreću u kuću.

125 godina esperanta

Izložba fotografija Ivice Šćepanovića  i časopisa “Zagreba esperantisto” postavljena je od 8. prosinca do 15. prosinca u Narodnoj knjižnici “Petar Preradović” u povodu 125. obljetnice esperanta.

Izložba časopisa zagrebačkih esperantista

Ivica Šćepanović je, osim bavljenja fotografijom, odabrao i proučavanje međunarodnog jezika esperanto. Predodžba je da esperantisti dolaze iz velikih gradova, no kod ovog umjetnika to nije slučaj. Ovaj fotograf dolazi iz mjesta Gornji Humac na otoku Braču u kojemu živi manje od 300 stanovnika.
Ivičine fotografije obiluju motivima prirode jer u njoj najčešće boravi kada obrađuje zemlju, masline, bavi se proizvodnjom vina i uzgojem ovaca. Do nedavno bio je zaposlen u kamenolomu “Jadrankamena” u obližnjim Pučišćima do stečaja firme. Za ovu izložbu odabrali su oko 30 fotografija od 300 koliko su pregledali.
Zanimljivo je spomenuti da je Ivicu Šćepanovića bavljenje esperantom odvelo u Litvu gdje je upoznao svoju suprugu s kojom živi u Gornjem Humcu.

Izložbu su postavili Josip Pleadin i Zdenka Polašek

Esperanto je nastao 1887. godine kada je njegov autor, dr. Lazar Ludwig Zamenhof izdao prvi udžbenik tog jezika. Esperanto se u početku nazivao Lingva Internacia (međunarodni jezik) da bi ga kasnije preimenovali u Esperanto (onaj koji se nada) po pseudonimu njegova autora Dr. Esperanto.
Zamisao o novom jeziku kod Zamenhofa se rodila iz potrebe da u njegovu rodnom gradu Byalistoku u Poljskoj (tada je bio pod ruskom vlašću) Rusi, Poljaci, Litvanci, Židovi i Nijemci počnu govoriti istim jezikom jer su tada bilo strogo podijeljeni.
U Hrvatskoj je ovaj jezik u početku govorilo pet djevojaka iz Osijeka. U svijetu esperanto danas govori između 200.000 i 300.000 ljudi.

PRIRODA JE GLAVNI MOTIV FOTOGRAFIJA OVOGA UMJETNIKA

Prednosti ovoga jezika jesu njegova neutralnost, odnosno nijednom narodu nije materinji i lagan je za učenje. Svrha esperanta je da svim ljudima postane drugi jezik i na taj način da se održe jezici kojima govori maleni broj ljudi.

Na internetu postoje stranice koje omogućuju učenje esperanta iz Vašeg doma.