Božić u Bilogori

Izložba knjige Gordane Marte Matunci “Bilogorski običajnik, Božić – Božićnica KUD-a Veliko Trojstvo” i božićnih fotografija pod nazivom “Božić u Bilogori – običaji i vjerovanja” otvorena je ovih dana na studijskom odjelu Narodne knjižnice “Petar Preradović” u Bjelovaru.

Gordana Marta Matunci poznata je bjelovarska folklorna pedagoginja koja se bavi sakupljanjem, bilježenjem, očuvanjem, opisivanjem i predstavljanjem narodne kulture Bilogore. U svojoj knjizi opisuje bilogorske običaje vezane uz vrijeme Božića u razdoblju od 25. studenoga do 6. siječnja, odnosno od blagdana svete Kate do sveta tri kralja.

Knjiga “Bilogorski običajnik, Božić – Božićnica KUD-a veliko trojstvo” izložena je u bjelovarskoj knjižnici

Božićno vrijeme počinje na sv. Katu kada se obavljaju posljednja kolinja da bi se meso moglo nasoliti u pac (salamuru) i da do Božića bude spremno za jelo. Nekada su se održavale čijane i prela na kojima se radilo, ali i pjevalo, plesalo, šalilo i igralo. U narodi postoji vjerovanje: kakvo je vrijeme u noći na sv. Katu, takvo će biti i na Badnju noć.

Do sv. Andrije ili sv. Jandraša (30. studenoga) održavaju se posljednji svatovi. Poslije Jandraša žene se samo udovci i udovice. Od tog blagdana počinju mise zornice (zlatne maše). U Bilogori postoje nazivi za sve četiri adventske nedjelje, a to su: Radilica, Dobročiniteljica, Moliteljica i Razveseteljica. Adventski vijenac isprepleten od najljepšeg klasja žita na glavi unosi u kuću domaćina najljepša i najvrijednija žetelica. Vijenac simbolizira vječni krug života – sunce i rođenje Isusovo.

Fotografije s predstave “Božićnica” koja se prije Božića održava u Školsko-sportskoj dvorani u Velikom Trojstvu kraj Bjelovara

Na sv. Barbaru (4. prosinca) sije se pšenica da proklija i zazeleni se do Božića. Vjeruje se da kupljena pšenica ne može donijeti blagoslov i predvidjeti rodnost. Osim toga, trgale su grančice voćki i stavljale u ćupove s vodom. Koliko propupaju i procvjetaju do Božića, takva će biti rodnost voćaka.

Na sv. Luciju (13. prosinca) djevojke na jedanaest od dvanaest ceduljica napišu imena momaka, mogućih ženika. Svaki dan do Božića bacaju po jednu ceduljicu u peć. Na Božićno će jutro otvoriti posljednju ceduljicu. Ako ceduljica bude prazna, sigurno se neće udati sljedeće godine.

Neki običaji i vjerovanja u bilogorskom kraju

Na Badnjak se ložio veliki panj u otvorenim ognjištima, kojih je sve manje. Taj panj gorio je cijelu noć, a predskazivao je kraj zime i Isusovo rođenje.

Na Božić se u atmosferi obilja očekuje poseban gost – “položaj”. To je posebno odabran i pozvan ugledan i zdrav čovjek koji će svojim izgledom prenijeti zdravlje i dostojanstvo. Ta osoba nije smjela biti žena jer se vjerovalo da neće donijeti sreću u kuću.

50 godina 2. vatikanskog koncila

Katolička spisateljica i predsjednica Udruge za vjersku slobodu u RH Ljiljana Matković-Vlašić održala je predavanje “Drugi vatikanski koncil i mi sada” 4. prosinca u dvorani Veleučilišta u Bjelovaru u organizaciji Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika – ogranak Bjelovar i Malog tečaja “Kursiljo”.

Povod za ovo predavanje bila je pedeseta obljetnica Drugog vatikanskog koncila  koja se navršila 11. listopada 2012., a čiji je idejni začetnik bio papa Ivan XXIII. Na taj dan je ujedno počela Godina vjere za katolike i trajat će do 24. studenoga 2013. Na ovom predavanju okupilo se oko 50 ljudi među kojima su bili voditeljica predavanja Jasna Gambiroža, profesorica u bjelovarskoj gimnaziji Ksenija Matoš i mnogi drugi.

Spisateljica u ugodnom razgovoru s profesoricom Matoš

Na početku je spisateljica objasnila prisutnima zašto koristi riječ koncil, a ne sabor koja je vjerojatno učestalija u svakodnevnom govoru. Rekla je da je razlog tomu da ne odvede slušatelje svog predavanja u drugome smjeru zbog sabora kao predstavničkog tijela.
Posebno sam vezana za Drugi vatikanski koncil i odredio je moj daljnji život, naglasila je Ljiljana Matković-Vlašić.

Svoje izlaganje je spisateljica započela kako je sam koncil mnogo značio za katolike u Hrvatskoj u doba željezne zavjese jer je nakon njega pokrenuto izdavanje teološke literature. U prilog tomu govori početak izlaženja Glasa koncila od 1965. godine kada je završio Drugi vatikanski koncil.

Prema riječima spisateljice, ovaj koncil je donio promjenu jer su svi koncili prije njega bili indoktrinirani i osuđivali su krivovjerje. Osim toga, koncil je pastoralan, odnosno usmjeren je dušobrižništvu, ljudima i svijetu. Kako bi koncilski dokumenti bili razumljivi svima, pisani su jednostavnim jezikom.

Drugi vatikanski koncil poslužio je sa svoje četiri uredbe , odnosno konstitucije o Crkvi, o Božanskoj objavi, o liturgiji i o ulozi Crkve u suvremenom svijetu kao okretanje Crkve vjernicima, od okretanja svećenika licem prema oltaru do služenja mise na jeziku puka, a ne na latinskome jeziku.

Spisateljica je istaknula da od Drugog vatikanskog koncila, Katolička crkva više nije trijumfalistička, već da također poštuje vrijednosti drugih religija. Nazočnima je poručila da se katolici ne smiju smatrati bezgrešnima.

Zainteresirani su nakon predavanja kupili knjigu “Žena i Crkva”

Zagrebački nadbiskup Franjo Šeper je uredbom iz 1967. godine utemeljio izdavačku kuću Kršćanska sadašnjost i to je nazvao kao prodor svježeg zraka za kršćane. Od poznatijih osoba koje su pisale za Glas koncila svakako treba istaknuti Smiljanu Rendić, koja je pisala pod pseudonimom Berti zbog problema s komunističkom vlašću, te sociologe religije Jakova Jukića i Željka Mardešića.

Nakon predavanja, nazočni su mogli kupiti knjigu “Žena i Crkva” koju je napisala Ljiljana Matković-Vlašić po simboličnoj cijeni od deset kuna.

60 godina dječjeg odjela knjižnice

Djelatnici dječjeg odjela Narodne knjižnice “Petar Preradović” obilježili su 30. studenoga šezdesetu obljetnicu postojanja proslavom u sadašnjem prostoru dječjeg odjela.

Proslava obljetnice počela je prigodnom verzijom pjesme od Ive Robića “Sedamnaestogodišnjoj” u izvedbi bivšeg člana dječjeg odjela Vedrana koju su djelatnici knjižnice preoblikovali u “Šezdesetogodišnjoj“, pa ide ovako:

Čemu ti pocrveniš kad neki ti korisnik poklonit’ želi book,
Čemu ti pocrveniš kad kaže da voli te više nego čitav puk,
Ne brini, pred tobom stoji život, stoji cijeli vijek,
šezdeset ti je godina tek.

Iako ova proslava nije bila promovirana (nije bilo plakata po gradu), okupio se značajni broj bivših članova dječjeg odjela među kojima je svakako najpoznatiji bjelovarski gradonačelnik Antun Korušec.  Osim njega, proslavi su prisustvovali bivši i sadašnji djelatnici knjižnice: ravnateljica pionirskog dječjeg odjela knjižnice Zlata Karakaš, sadašnji ravnatelj knjižnice Marinko Iličić, knjižničarke dječjeg odjela Jasna Gambiroža, Snježana Berak i mnogi drugi.

Na početku se okupljenima obratila knjižničarka i voditeljica proslave Jasna Gambiroža koja već dugo godina radi na dječjem odjelu knjižnice. Rekla je da je dječji odjel bjelovarske knjižnice među najstarijima u Hrvatskoj, samo je onaj osnovan u Zagrebu 1950. godine stariji. Naglasila je da se posebna pozornost posvećuje dječjoj književnosti.

PRVA RAVNATELJICA DJEČJEG ODJELA ZLATA KARAKAŠ

Bivša ravnateljica govorila je o počecima dječjeg odjela. U ono vrijeme organizirali su književne večeri za djecu na kojima su gostovali poznati bjelovarski književnici Goran i Snježana Tribuson, i tragično preminuli Željko Sabol. Uz njih na večeri su dolazili književnici za djecu Grigor Vitez, Gustav Krklec, Danko Oblak i Mladen Kušec. Zbog malenog prostora, večeri su bile organizirane u drugim bjelovarskim dvoranama. Sjetila se kolegica s kojima je radila 30 god., prve knjižničarke  Marije Žagar i  ravnateljice dječjeg odjela knjižnice u Nazorovoj Zlate Škrbine.

Dječji odjel se nekoliko puta selio među kojima su bili drvena baraka od 1974. godine, zgrada u Nazorovoj od 1980. godine da bi se u sadašnji prostor preselio 2001. godine. Od 1979. godine na dječjem odjelu organizirali su igraonice koje su bile zamišljene kao putujuće, pa se išlo po tadašnjim mjesnim zajednicama i po selima.
Jednu zanimljivu zgodu s putovanja po selima ispričala je odgojiteljica Drenka Radošević Požgaj. Kada su putovali kombijem na poznato izletište Bjelovarčana, Planinarac kraj Velikog Trojstva kako bi izveli igraonicu, vozač Vojo stiskao je papučicu gasa. Pitali  su ga da zašto tako stišće. Odgovorio je da se moraju popeti u brijeg, da nemaju kočnice, pa tko zna što će biti ako ne stisne gas.

Osim igraonica, tada su organizirali literarne, likovne i lutkarske radionice, te prvu tržnicu knjiga. Kroz dječji odjel prolazile su brojne volonterke i volonteri što im je koristilo u studiranju.

MARINKO ILIČIĆ U KNJIŽNIČARSTVU JE VEĆ 27 GODINA

Sadašnji ravnatelj knjižnice Marinko Iličić istaknuo je da je bjelovarski dječji odjel među najboljima u Hrvatskoj što dokazuje svojim brojnim gostovanjima na dječjim odjelima diljem zemlje.

Na kraju se nazočnima obratio i gradonačelnik Korušec koji je početkom 60-ih bio član dječjeg odjela pod rednim brojem 171. Rekao da se ove godine, osim 60. obljetnice dječjeg odjela, u Bjelovaru također obilježava i 180 godina javnog knjižničarstva, te 40 godina bibliobusne službe u knjižnici.

I BJELOVARSKI GRADONAČELNIK ANTUN KORUŠEC BIO JE ČLAN DJEČJEG ODJELA PO REDNIM BROJEM 171.

Nakon toga proslava se nastavila ugodnim druženjem uz sokove i kolače i razgledavanjem galerije fotografija “60 godina” i knjiga evidencije članova, od onih prvih do današnjih dana.

Dječjem odjelu na kojem sam proveo lijepe trenutke djetinjstva želim još puno ovakvih obljetnica i da se knjiga u tiskanom izdanju uspije održati, unatoč novim tehnologijama.