Djelatnici dječjeg odjela Narodne knjižnice “Petar Preradović” obilježili su 30. studenoga šezdesetu obljetnicu postojanja proslavom u sadašnjem prostoru dječjeg odjela.
Proslava obljetnice počela je prigodnom verzijom pjesme od Ive Robića “Sedamnaestogodišnjoj” u izvedbi bivšeg člana dječjeg odjela Vedrana koju su djelatnici knjižnice preoblikovali u “Šezdesetogodišnjoj“, pa ide ovako:
Čemu ti pocrveniš kad neki ti korisnik poklonit’ želi book, Čemu ti pocrveniš kad kaže da voli te više nego čitav puk, Ne brini, pred tobom stoji život, stoji cijeli vijek, šezdeset ti je godina tek.
Iako ova proslava nije bila promovirana (nije bilo plakata po gradu), okupio se značajni broj bivših članova dječjeg odjela među kojima je svakako najpoznatiji bjelovarski gradonačelnik Antun Korušec. Osim njega, proslavi su prisustvovali bivši i sadašnji djelatnici knjižnice: ravnateljica pionirskog dječjeg odjela knjižnice Zlata Karakaš, sadašnji ravnatelj knjižnice Marinko Iličić, knjižničarke dječjeg odjela Jasna Gambiroža, Snježana Berak i mnogi drugi.
Na početku se okupljenima obratila knjižničarka i voditeljica proslave Jasna Gambiroža koja već dugo godina radi na dječjem odjelu knjižnice. Rekla je da je dječji odjel bjelovarske knjižnice među najstarijima u Hrvatskoj, samo je onaj osnovan u Zagrebu 1950. godine stariji. Naglasila je da se posebna pozornost posvećuje dječjoj književnosti.
PRVA RAVNATELJICA DJEČJEG ODJELA ZLATA KARAKAŠ
Bivša ravnateljica govorila je o počecima dječjeg odjela. U ono vrijeme organizirali su književne večeri za djecu na kojima su gostovali poznati bjelovarski književnici Goran i Snježana Tribuson, i tragično preminuli Željko Sabol. Uz njih na večeri su dolazili književnici za djecu Grigor Vitez, Gustav Krklec, Danko Oblak i MladenKušec. Zbog malenog prostora, večeri su bile organizirane u drugim bjelovarskim dvoranama. Sjetila se kolegica s kojima je radila 30 god., prve knjižničarke Marije Žagar i ravnateljice dječjeg odjela knjižnice u Nazorovoj Zlate Škrbine.
Dječji odjel se nekoliko puta selio među kojima su bili drvena baraka od 1974. godine, zgrada u Nazorovoj od 1980. godine da bi se u sadašnji prostor preselio 2001. godine. Od 1979. godine na dječjem odjelu organizirali su igraonice koje su bile zamišljene kao putujuće, pa se išlo po tadašnjim mjesnim zajednicama i po selima. Jednu zanimljivu zgodu s putovanja po selima ispričala je odgojiteljica DrenkaRadošević Požgaj. Kada su putovali kombijem na poznato izletište Bjelovarčana, Planinarac kraj Velikog Trojstva kako bi izveli igraonicu, vozač Vojo stiskao je papučicu gasa. Pitali su ga da zašto tako stišće. Odgovorio je da se moraju popeti u brijeg, da nemaju kočnice, pa tko zna što će biti ako ne stisne gas.
Osim igraonica, tada su organizirali literarne, likovne i lutkarske radionice, te prvu tržnicu knjiga. Kroz dječji odjel prolazile su brojne volonterke i volonteri što im je koristilo u studiranju.
MARINKO ILIČIĆ U KNJIŽNIČARSTVU JE VEĆ 27 GODINA
Sadašnji ravnatelj knjižnice MarinkoIličić istaknuo je da je bjelovarski dječji odjel među najboljima u Hrvatskoj što dokazuje svojim brojnim gostovanjima na dječjim odjelima diljem zemlje.
Na kraju se nazočnima obratio i gradonačelnik Korušec koji je početkom 60-ih bio član dječjeg odjela pod rednim brojem 171. Rekao da se ove godine, osim 60. obljetnice dječjeg odjela, u Bjelovaru također obilježava i 180 godina javnog knjižničarstva, te 40 godina bibliobusne službe u knjižnici.
I BJELOVARSKI GRADONAČELNIK ANTUN KORUŠEC BIO JE ČLAN DJEČJEG ODJELA PO REDNIM BROJEM 171.
Nakon toga proslava se nastavila ugodnim druženjem uz sokove i kolače i razgledavanjem galerije fotografija “60 godina” i knjiga evidencije članova, od onih prvih do današnjih dana.
Dječjem odjelu na kojem sam proveo lijepe trenutke djetinjstva želim još puno ovakvih obljetnica i da se knjiga u tiskanom izdanju uspije održati, unatoč novim tehnologijama.
Dječja knjižnica već ima 60 godina? Sjećam se kao da je bilo jučer kad sam zadnji put bila u toj knjižnici. 🙂
Da, zamisli, već 60 god.! 🙂 Još kad sam vidio na proslavi da i dalje rade neke knjižničarke koje su radile kad sam bio član Dječjeg odjela knjižnice, to me stvarno razveselilo i u mislima vratilo u danje djetinjstva uz knjigu…
Jel još radi i teta Jasna? 🙂 Da, svaki put kad prođem kraj knjižnice, sjetim se lijepim dana provedenih tamo.
Radi teta Jasna. Čak me se i sjeća, iako već dugo nisam na Dječjem odjelu knjižnice. 🙂
Mislim da su jeftina štiva uzela maha među čitateljima i da se teško vratiti u ono vrijeme kad smo svi čitali kvalitetne knjige.
treba samo čitati, čitati treba, ali ne sranja nego prave knjige kakve su i naši roditelji čitali, i bake i djedovi ako su znali čitati…
Dječja knjižnica već ima 60 godina? Sjećam se kao da je bilo jučer kad sam zadnji put bila u toj knjižnici. 🙂
Da, zamisli, već 60 god.! 🙂 Još kad sam vidio na proslavi da i dalje rade neke knjižničarke koje su radile kad sam bio član Dječjeg odjela knjižnice, to me stvarno razveselilo i u mislima vratilo u danje djetinjstva uz knjigu…
Jel još radi i teta Jasna? 🙂 Da, svaki put kad prođem kraj knjižnice, sjetim se lijepim dana provedenih tamo.
Radi teta Jasna. Čak me se i sjeća, iako već dugo nisam na Dječjem odjelu knjižnice. 🙂
Mislim da su jeftina štiva uzela maha među čitateljima i da se teško vratiti u ono vrijeme kad smo svi čitali kvalitetne knjige.
treba samo čitati, čitati treba, ali ne sranja nego prave knjige kakve su i naši roditelji čitali, i bake i djedovi ako su znali čitati…